Ako imate čamac od 5-6 metara nije problem, skinete patike i izgurate ga sa spruda. Ali kod malo većih čamaca, preko 4 tone, nije jednostavno, pogotovo ako se nasučete u nizvodnoj plovidbi. Lično, mnogo više pazim na putanju u nizvodnoj plovidbi. Uzvodno, volim da malo "skratim" put tako što idem bliže obali, pogotovo u krivinama, bliže centru krivine. Naravno, to uzima svoj danak

Nekoliko puta sam uspeo da "kvalitetno" nasučem Aku i najneprijatnije iskustvo mi je bilo malo poviše Vukovara, tačnije u borovskoj krivini. Rano jutro, negde oko 5:30, kiša lije praćena jakom košavom. Žurim na Bezdan, Dunav praktično stoji sa naše strane, brzina 10km/h uzvodno. Dobro znam da je tu plitko, gledam dubinomer, 5-6m dubine. Kada je palo na 3m, polako okrećem ka sredini reke, tj. plovnom putu. Negde na 50m od plovnog puta, nekoliko kratkih udaraca. OK, nije panika, znam da je sve pesak, nema oštećenja. Tu je uvek dilema: da li dati jači gas i pokušati "probiti" nanos, ali kako znati koliko je dugačak nanos? Vraćati se nazad, mrzi me. Naravno, pokušavam napred, ali, ipak je pesak jači. Aka ostaje ukopana a dubinomer koji je postavljen negde na sredini pokazuje 2m. Dobro, znam da ne smem da vozim krmom, pošto bih lako mogao odvaliti kormilo udarcem u neki od sprudova koje sam prešao. Moram da je okrenem. Ali, ni pun gas krmom ne daje nikakve rezultate, Aka je zakopana u mestu. Prelazim na drugu tehniku, pun gas napred uz kormilo levo-desno u nadi da malo "razglavim" sprud, a voda koju elisa povlači spere deo peska. To parcijalno uspevam, ali nedovoljno da okrenem brod. Na svu sreću, nisam bio sam, i drugar sa kojim sam plovio ulazi u dunasa, vezujemo ga za pramac, i on mi povlači pramac nizvodno, dok ja lagano vozim krmom. Sve ukupno, izgubismo 2 sata.
Preko preče, naokolo bliže
