E, nadam se da sam se svega setio i razumljivo napisao.
Do sada sam sigurno teglio preko 200 puta, iz raznih razloga, od onih od 6m do onih od 15m. U nekoliko navrata sam dunasom selio sve čamce iz marine, kada smo radili nešto na pontonima...
Jedno od zanimljivijih tegljenja je bilo pre 5-6 godina, kada smo pomogli čoveku sa čamcem od oko 8m. Zatekli smo ga u obali, negde oko sredine Malih voda. Otkazao mu motor. Duvala je solidna košava, ali u Malim vodama zavetrina. Priđemo mu, pitamo da li treba pomoć, a čovek kaže treba. OK, vežemo ga na bok i krenemo. Vidim da ima pomoćni motor, Hondu 8ks, i pitam ga, što ne vozi na nju? Kaže, slabo je to za Dunav... Posle 2 pića, na sigurnom - flybridge-u Pinte, naš kapetan se malo opustio i počeo sa raznim ribolovačkim pričama, kako je plovio po talasima od 3 metra, kako je reka bezopasna, kako za njega ne postoje nepoznanice itd. Naravno, tu shvatim da je sa Pritoke, i da je došlo vreme da stvarno spozna šta je Dunav

Vidim da se Dunav beli od ovčica i krenem da bolje utežem njegov čamac i ostavim Vešticu za kormilom. Postavim bokobrane i dole i gore i mirno sednem nazad. Čovek još ne shvata šta nas čeka, i bezbrižno toroče, bez ikakve želje da ode na svoje plovilo i proveri kako stoje vezovi. Ja, sa druge strane bezbrižan, znam Pintu, znam da je dobro vezano i znam da ima bokobrana više nego na pola marina u Beogradu

Naravno, negde između Paradajz ostrva i Pančevca, talasi ozbiljni, a ja, kvarno, plovim levom obalom da malo ukradem. U jednom trenutku, naš putnik je ućutao, potom je promenio nijansu u licu i na kraju strčao dole. Panika. Čamac se ljulja i propinje po 2 m. Voda prska na sve strane... Kada talas uleti između nas - slapovi....
I tako... kada smo stigli na Ušće, odvezao se i otišao u nepoznatom pravcu. Mislim da je naučio lekciju
