O mostovima već ima toliko napisano da mislimo da više nema šta da se napiše, a da se ne ponavljaju stare priče: "te da su poveznica dvije obale rijeke, povezuju narode i države, spajaju kulture i civilizacije, omogućuju brz i siguran prelazak sa jedne na drugu stranu rijeke..."
I o ljubavi i zaljubljenosti ispjevaše se pjesme, ispričaše priče, napisaše se romani i knjige, brdo materijala iz ove oblasti ekranizovalo se na filmovima, TV serijama... Neiscrpna tema o kojoj se svakodnevno nešta novo napiše.
Svojim obilaskom grada Kelna u Njemačkoj, nekako spojih mostove i zaljubljenost. Pa krenimo nekakvim redom koji smo svi na ovaj ili onaj način proživjeli, proživljavamo ga ili ćemo proživljavati.
Pjesnici kažu da je vrijeme zaljubljenosti najljepše vrijeme u ljudskom životu. Sve nekako lebdimo u oblacima snova proživljavajući životne trenutke sa izrazitim ispoljavanjem emocija. Želimo da nam to stanje potraje jako, jako dugo, beskonačno.
U zaljubljenosti skloni smo raznim "obredima" za koje smo mišljenja da će nam vezu sa najdražom osobom učiniti besmrtnom i vječnom. Jedan takav obred (odnosno posljedice njega) vidio sam na željezničkom mostu preko rijeke Rajne.
Most započinje odmah iza poznate Kelnske katedrale.
Preko njega prelazi nekoliko kolosjeka željezničkih tračnica, a s jedne i druge strane mosta postoje pješačke staze sa kojih puca prekrasan pogled na rijeku i grad. Da ne bi pješaci prelazili preko željezničkih tračnica podignuta je žičana ograda koja sprečava prelaske preko tračnica.
A na toj ogradi mladi i zaljubljeni stavljaju lokot sa natpisom svojih imena i datuma koji zaključavaju za žicu ograde u nekakvom svom "obredu" koji simbolizira zauvijek zaključanu vjernost i ljubav jednoga prema drugome.
