Ako itko zna šta znači hladno pivce popiti putniku namjerniku, onda vjerujte mi, to sam ja osobno. Hladno pivce u nekima trenutcima prosto dušu liječi. Do njega je lagano doći u naseljima gdje hladnjaci rade punim kapacitetima. Ali kako doći do njega u prirodi, daleko do naselja u uvjetima gdje nikada el.struja nije "kročila svojom nogom"? Kako u vrućim danima ljeta kada sve prži i topi se, doći do daška korisne hladnoće koju ćemo prenijeti na bocu omiljene pivce?
Za odgovor na ova i slična pitanja morao sam posegnuti u nekakve svoje doživljaje kretanja prirodom. Pa evo jednoga koji će dati odgovor na postavljena pitanja.
Za nedavnoga sudjelovanja u TDI, dunavskoj regati, putovao sam između dvije skupine kanuista sam na rijeci. Imao sam vremena da , što reče moj nekoliko dana ranije upoznati prijatelj Radojica, malo razgovaram sa Dunavom. U tom našem "razgovoru" gdje je Dunav meni puno toga pričao, a ja šutio i slišao, začuo sam i poziv sa obale da svratim na piće.
Pozivu sam se odazvao i upoznao tri predivna čovjeka: Batana, Daria i Daču. Postavili su svoj logor uz Dunav desetak kilometara nizvodno od Apatina u šumi. O njima ću kasnije raspresti još jednu priču, ali za ovu su bitni jer su u potpunosti iskoristili sve prirodne resurse koje su zatekli na odabranom mjestu za logor.
Tako jedno drvo stare vrbe pretvoriše u viseći ormar, na koje objesiše mnoge stvari koje su im potrebne, a trebaju biti uvijek pri ruci. Povješaše tu tranzistor, razne kuhinjske posude, noževe, mrežice za čuvanje ulovljene ribe i štošta još. I da drvo ne bude samo jednostrano iskorišteno, očistiše i rupu u njemu nastalu trulenjem debla.
Ta rupa je cijeli dan zaklonjena od sunca, pruža se oko tridesetak centimetara u dubinu, u njoj je uvijek vlaga i hladnoće. Iskoristiše je za prirodni frižider. Staviše bocu s rakijom, nekoliko boca pivce i riješiše problem neimanja tvorničkog uređeja za hlađenje koji traži el. energiju, koja tu nikada nije ni "došla".
Blizina vode obilno popunjava prirodni "frižider" vlagom i svježinom tako da savršeno funkcionira. Isprobao sam i rakijicu, a još više pivcu i kao osoba od iskustva odgovorno tvrdim da su na najpovoljnijoj liniji hladnoće za konzumaciju.
Tko mi ne vjeruje neka u ljetnim danima isplovi iz Apatina i na desetak kilometara nizvodno naići će na logor, pa ako ga pozovu uvjeriti će se osobno u ovu tvrdnju.
