Tema: Prijatelji - moje bogatstvo

[olimp]

     Netko je davno rekao: "Vrijediš onoliko koliko jezika govoriš". Ima tu velike istine i u to sam se puno puta uvjerio kada sam se pokušao sa nekime sporazumjeti, a nismo imali zajednički jezik za sporazumjevanje.

     Međutim, ovoj bih poslovici dodao i "Vrijediš onoliko koliko i gdje imaš prijatelja". Ovo nije neka poslovica, ali tvrdnja iz te rečenice je tačna i provjerio sam je nedavno za Dunavske regate TDI.

     Na toj regati osjetio sam šta znači prijateljstvo i podrška prijatelja. Nije da bez njih ne bih prošao zacrtanu stazu regate, naprotiv, ali su mi olakšali i uljepšali pojedine dionice na regati ugodno me iznenadivši.

     Krenimo redom:

     Zahvalio bih se Veštici i Aki koji su mi pomogli oko smještaja automobila u Beogradu, nabavili mi telefonsku karticu (koju im još nisam platio, ali neću im ostati dužan), kao i njihovom, a sada i mojim prijatelju Vladanu koji je nesebično smjestio moje vozilo u svoju garažu, tako da je bilo najsigurnije.

      A onda pođimo Dunavom.

     U Bezdanu me sačekao Mossi.   





     Zahvaljujući njemu, a protiv njegove volje, vidio sam jednu univerzalnu osobu sačinjenu od pograničnog policajca, carinika, lučkog kapetana i konobara zajedno. Ali iako nam je pokvario druženje u ugodnom ambijentu čarde, pronašli smo drugo mjesto gdje smo jelenče sa zadovoljstvom popili. U nekoliko navrata.





     Iako mi je bilo ugodno sa Mossijem zbog lošeg vremena nismo se mogli duže zadržati, što i nije toliko bitno. Važno je da smo se vidjeli, malo se okrijepili, a dalje kako nas život nanese jednoga u blizinu drugoga





     Zoran Marinković, zajedno sa suprugom nesebično je ugostio mene i moje prijatelje, regataše, iz Bugarske i Srbije. Program regate mi nije dozvolio da prisustvujem fešti koju su oni spremali povodom mojega dolaska, ali neka, drugi puta će biti bolje.





     Ako ništa drugo odvojiti ću više vremena za ugodne razgovore sa njima. Za napomeniti je da imaju vikendicu na najljepšem položaju na tome dijelu Dunava i boravak u njoj, odnosno ispred nje je boravak na samoj dunavskoj obali.





 

[olimp]

     Preko puta Čerevića na ušću Dunavca susreh se sa Mishom D, njegovom vrlo ugodnom suprugom i prijateljima koji su ovamo došli svojim brodovima. Zaista su majstorski odabrali poziciju za odmor u prekrasnoj okolini i uz lijepu Čardu






     Povodom mojega dolaska toliko su jelenka ohladili da su mu se rogovi smrznuli. Ovako pothlađen bio je melem za moje grlo. A tek kakvih sve priča se može čuti od ovoga društva...






     Misha D se pobrinuo i da se okrijepim izvrsnom hranom, a posebno me iznenadio kada mi je za put upakovao dva prekrasna jelenčeta dobro ohlađena, smještena u konzerve od pola litre. Veliko mu hvala za to.





     U starom Slankamenu me iznenadio LSI sa suprugom. Izašao je pred mene tako da me zaista ugodno iznenadio i obradovao. Nismo imali previše vremena biti zajedno zbog mojih obaveza, ali i ono što smo proveli za mene je zaista bilo vrlo ugodno i nezaboravno





      Gospođa od LSI-a je ugodna dama koja je prije neki dan postala baka, što joj se po izgledu nikada ne bi reklo. LSI, pa ni ti ne ličiš na djeda, ali eto ušao si u te životne vode. Hvala tebi i gospođi na posjeti.





     I na kraju još dvojica forumaša. Jedan koji potiče iz grada gdje mi je Olimp stacioniran, i drugi koji me molio da mu uljepšam zajedničku fotografiju. Dobro ih znadete.

     Hvala obojici na dočeku. Kapetanu još zahvale jer me u najvećoj gužvi prometa odvezao do mjesta gdje me Vladan sačekao i predao automobil, a zatim me vratio nazad. Hvala obojici.





     I taman kada pomislih da se oprostim od regataša, odnekuda se stvorio i Barbanesa sa suprugom. Situacija nam je nalagala da jelenka iskonzumiramo, a teme razgovora postale su neiscrpne. Vrlo ugodni i nadasve otvoreni ljudi.





     Gospođa se odvažila sjesti u moga Odiseja, iako je bojažljivo tvrdila da nikada ne bi sjela u tako nestabilno plovilo. Tek kada smo joj objasnili i zagarantirali da je nećemo micati sa parkirališta odvažila se i pozirala za fotografiju. priznajte da je lijepo ispala.






     Nisam financijski bogat čovjek, pa ni približno tome. Nakon ove regate se osjećam najbogatiji. Moje bogatstvo ste vidjeli. Iz dana u dan, iz plovidbe rijekom u rijeku, ono raste i sve više sam bogatiji.

     Hvala vam svima prijatelji na podrški, druženju, lijepim riječima i gestama koje ste mi uputili. Rijeke i plovidba opet će nas povezati.



 

[Zoran Marinković]

 

Olimpe,nisi ni svestan koliko smo željno isčekivali reportaže sa vašeg putešestvija.

Prtpostavljam da je svako od nas pomalo ljubomoran na tvoje iskustvo uz jednu malu opasku :

HOĆEMO DETALJNIJI IZVEŠTAJ I VIŠE SLIKA, piši malo o samom putovanju i međusobnom druženju.

Mislim da niste stigli ni do Futoga kada su stigli moji prijatelji, njih desetak, koji su vas takođe hteli videti i upoznati.

Da nisam imao slike u aparatu ne bi mi verovali da ste bili, tako da sam im uz planirani roštilj i paprikaš pričao o vama.

Žao mi je bilo što nisam stigao ni da popričam sa tvojim saputnicima iz Bugarske, a videlo se da su i oni poput tebe

prava riznica iskustavai kilometara po rekama. Bilo bi dobro ako imaš njihove kontakte da nam i oni malo opišu svoje utiske i pošalju slike i komentare,

a ja bi mogao da se ponudim da prevedem ono što napišu.

Par dana smo ja i supruga razgovarali da li smo mi negde pogrešili , ili nismo bili dobri domaćini , jer ste tako brzo otišli da smo imali utisak kao da ste pobegli od nas.

Ali, sam si rekao biće valjda još prilika da se nađemo, samo te onda neću pustiti da zbrišeš pravdajući se rasporedom i obavezama.

Dotle, budi mi pozdravljen i pozdravi porodicu 

[olimp]

Hvala Zorane, detaljnije ću opisati kada se vratim iz Tunisa i sve se slegne na svoje mjesto. Za sada ćete dobiti tek malo isječaka, jer ne stignem sve postaviti zbog nestašice vremena.