Odavno se ljudi pitaju, cuvši pasji lavež, zašto psi laju? Neki koji humor vole, govore, da laju zato što neznaju pricati. Neki misle da zato što je naišla macka pored njih pa zalajaše, neki zato što pretpostavljaju da netko prolazi pa na njega kao prolaznika laju.
Zanimljivo da skoro svi (ako ne baš svi) psi obožavaju lajati na poštare.Nanjuše ga "kilometrima" u daljini i jedva cekaju da se pojavi pa da zalaju na njega. Cak se pri tome i pripremaju nebi li zalajali iz svega glasa, punim plucima tako da se covjek prestraši do koštane srži, a lavež da se cuje u cijelom okrugu.
Medutim ima pasa koji laju iz straha. Boje se, pa da bi otjerali strah zalaju ocajno, nesigurno. U lavežu im se osjeti strah nadaleko. U svojemu strahu osjecaju nesigurnost i ugroženost. Tu ugroženost koja i ne mora biti ispoljena, nekako osjecaju iznutra, iz dubine sebe, a tada su spremni na svašta. Poduzimaju svakojake lukavštine ne bi li svoju nesigurnost i ugroženost drugima prikazali kao stvarnu, kao nešto što se stvarno i opasno nad njima nadvilo. U svojim lukavstvima putem laveža, cviljenja i režanja pokušavaju i one koji ih ne razumiju, uvjeriti da i njima prijeti to od cega se sami boje. Koliko ih ovi drugi sve manje razumiju, toliko je lavež, cviljenje i režanje svakim trenutkom sve vece. I kako to obicno biva, da bi se buka stišala, pojavi se netko sa strane, nogom šutne takve pse obilježivši ih za cijeli život kao šutnute pse, što u njihovom svijetu i nije bez znacaja.
Zašto ovo napisah i javno na forumu koji se bavi rijekama i plovidbe rijekama objavih, a samo prividno nema nikakve veze sa rijekama, a ponajmanje sa forumom. Rekoh samo prividno.
Pasji lavež koji u mraku cujemo vise puta iz istoga smjera, dok smo se usidrili ili postavili kamp na nepoznatom dijelu rijecne obale, "govori" nam da smo blizu nastambe ljudi, bilo da se radi o izdvojenom objektu gdje ljudi žive, ili o manjem ili vecem naselju kojega zbog konfiguracije zemljišta i raslinja ne vidimo. Dobro je upamtiti smjer iz kojega smo culi pasji lavež. Zlu ne trebalo. Ako nam zatreba nekakva pomoc u nekakvoj nedajbože situaciji, možemo je potražiti iz smjera odakle smo culi lavež. Još je bolje ako se i dalje cuje lavež pasa iz istoga smjera pa se po njemu možemo ravnati. Iz iskustva možemo po glasnoci laveža ocijeniti i približnu udaljenost od nas do psa (pasa), a to nam mnogo može mnogo znaciti u krajnjim i nepoželjnim situacijama.
Na mojim putovanjima rijekama lavež pasa na mene djeluje umirujuce. Znao sam zanociti na obali uz rijeku ne znajuci tacno šta i gdje se nalazi oko mene, ali sam uvijek pamtio smjer odakle sam cuo lajanje pasa. Na srecu to mi nije nikada trebalo, ali i dalje to instiktivno radim kada plovim. Preporucam to i vama kada se uputite u nepoznato, a slabe karte terena imate. Zapamtite smjer odakle ste čuli ili čujete lavež pasa.
