Često su me pitali zašto baš rijeke izabrah da se po njima skitam svojim kanuom. Svoja pitanja su zatim produživali kojekakvim nagađanjima u stilu: more ima veće valove, rijeke ipak teku pa je lakše veslati po njima, more je više opasno od rijeka, na moru je skuplja prehrana, a i kampovanje nije dozvoljeno na svakom mjestu kao uz rijeke ...
U svojim nagađanjima išli su tako daleko da su mislili da zbog nekoga tko stanuje uz rijeku bivam zarobljen samo između riječnih obala. Međutim kada su čuli o kakvim se udaljenostima radi u mojim putovanjima i ta im je teorija padala u vodu.
Zatim se pojavila teorija da sam na rijekama iz razloga ako me nadzorne službe jedne zemlje žele kazniti da onda preveslam rijeku na drugu stranu i na taj način pobjegnem njihovoj jurisdikciji. Međutim i te sam teorije "obarao" u začetku jer sam granice prelazio legalno uz blagovremene najave ili sam granicama plovio uz dozvole zemalja s obje strane rijeke.
Bilo ih je koji su mislili da volim riječnu ribu više od morske, pa da je lovim dok plovim. Međutim nisu nikada kod mene vidjeli ribički pribor tako da im i to pade u vodu.
Najbolja mi je teorija bila od jednoga poznanika koji je smatrao da ne idem na more jer se bojim da bih se izgubio, dok se na rijeci ne možeš izgubiti.
Nisam se baš puno niti trudio da im objašnjavam da svaka rijeka ima svoje posebne čari, da je svaka lijepa na svoj način, da se na svakoj osjećam kao kod svoje kuće. Jednostavno volim rijeke, prirodu koja je uz njih, ljude koje srećem na vodi ili uz obalu, mir koji tim rijekama vlada, pogotovu noći negdje na osami.
Volim se i "razgovarati" sa rijekom osluškujući šumove njenoga toka, provlačenje vode kroz žilje drveća iznikloga na obali rijeke, šumove virova i slapova na rijeci, praćkanje riba, kreketanje žaba, pjevanje ptica u krošnjama obalskoga drveća ...
To su stvari koje umirujući djeluju na mene, lagano pune "baterije" organizma dajući organizmu novu snagu da prevlada teškoće sa kojima nas život suočava.
Plovio sam kanuom i po moru, ali bez obzira na njegove ljepote rijeka je ipak rijeka i njoj se uvijek radije vraćam.
O opasnostima koje se mogu susresti plovidbom po moru ili rijekama nikada ne razmišljam, već pokušavam ploviti oprezno, na vrijeme izbjegavati opasna mjesta, ne izlagati se napotrebno rizičnim situacijama.
Ali ipak koliko god da se pazi i oprezno plovi opasnost se može nenadano pojaviti mimo našega opreza. Ponekad, možda i ne moramo biti svjesni te opasnosti...
... Šta se tome može. Život je takav, a ploviti se mora ...
