Tema: Odgovor na pitanja

[olimp]

     Toliko pitanja postavljamo u životu s namjerom da na njih dobijemo odgovore koji ce nam pojasniti nepoznanicu zbog koje pitanje i postavismo. Na svako svoje postavljeno pitanje ocekujemo i odgovor. Nije nam pravo ako na njega ne dobismo odgovor ili nas odgovor nije zadovoljio onako kako smo ocekivali od njega.

     Evo i odgovora na pitanja postavljena meni, na koja do sada nisam odgovorio. Nisam dužan na njih odgovarati, ali osobno ne volim kada se na moje postavljeno pitanje ne dobije odgovor, pa smatram da je kod svakoga od vas tako.

     Djete sam ravnice iz koje potekoh i  u njoj provedoh djetinjstvo.





     Ravnice preko koje puca široki pogled na sve strane, ravnice koja se stapa sa oblacima u daljini, koju na horizontu omeduju šume gubeci se u prostranstvu.





     Uvijek sam imao širok pogled, lijepi pregled situacije i okoline, uvijek sam gledao neometano u daljinu diveci se videnom prostranstvu, skladu prirode, povezanosti naizgled nepovezanih djelova jedne cjeline.





     Širina me opcinjavala, davala mi osjecaj potpune slobode, na nju sam se navikao, u njoj odrastao, odrasla je i ona u meni.





      Širina me cinila sretnim, jer prostranstvo u kojem sam se nalazio bilo je veliko, rekao bih beskonacno, a imao sam osjecaj da je moje, da samo meni pripada.





      Što bi mi pogled dalje dopirao u daljinu, sve vece mi je bilo prostranstvo, sve sam se osjecao jaci, bogatiji, srecniji.





     Vrijeme bi se gubilo u tim širinama, brige i obaveze rasplinjavale su se u najtežim trenucima samim pogledom na širinu oko mene, na njene cari, njenu snagu.





     A širine imaju i te kakvu snagu, mada pitomo i privlacno izgledaju. Onako široke djeluju mazno, romanticno, umiljato. Prema njima se mora biti oprezan. Kada najbezazlenije izgledaju tada mogu biti i najopasnije.

[olimp]

     I ne samo najopasnije nego i pogibeljne, dezorjentirajuce. Tada im se treba diviti, ali i oprezno postupati sa njima, ne uplitati se u njihov sklad, ne provocirati ih, respektirati ih i uvažavati kao nešta što je mocnije nego li izgleda. Mocnije od nas samih.





     Treba imati u vidu da je uvijek nešta na kraju toga prostranstva, nešta što nam se može svidjeti, ali i nešta što ce nas gorko razocarati.





     Na te i takve širine sam navikao, odrastao u njima, primio ih i zarobio u svojemu srcu. Koristio njihovu snagu kao svoju, njihovu ljepotu kao svoju, njihovu cvrstinu kao svoju.






     Nikada se zbog toga sklad njihov i život moj nisu sukobljavali. Nikada nisam pogubno osjecao moc i velicinu prostranstva. Nikada se do sada ne zavadismo. Nikada i necemo biti u svadi.





     Ponekada su me tjerale da balansiram, da hvatam ravnotežu, da se cvrsto uprem svemu što je prostranstvom prolazilo. Da pronadem svoj stav, cvrsto se opredjelim za svoj put, istrajem na njemu u uvjerenju da sam odabrao pravi put izmedu mnogih koji bijahu ispred mene.





     Niti tmurni oblaci na putu ispred nisu me pokolebali niti me odvratili od zacrtanoga puta. Išao sam putem koji sam odabrao. Išao sam svojim putem.





     Cesto nisam vidio kraj puta, ali sam znao gdje je i šta me ceka na kraju.





     Put mi se znao suziti toliko da se jedva prolazilo kroz prolaz što je ostao. Ali sam prošao i to ne kroz jedan vec tko zna koliko je suženja na mojemu putu do sada bilo.

[olimp]

     Niti površina kojom sam krocio nije uvijek bila ravna i lako prolazna. Koristio sam njene nepravilnosti kao prednost za sebe, kao pomagala iako su drugacije izgledale.





     Slaba preglednost na djelovima puta nije me odvracala da ne hodam njime ili da skrecem sa njega. Uvijek me neka svijetlost vodilja vodila naprijed.





     Put kojim me sudbina uputila, ja ga izabrao i hodim njime, pomalo je pod mojom kontrolom. Kako godine prolaze sve više mogu birati povoljniji smjer za ici naprijed, sve mi je lakše kretati se prema naprijed, sve više uživam u njemu.





     To ne znaci i da je ravan, da na njemu ne susrecem teškoce, da sam pošteden napora na njemu. Naprotiv.





     Naporan je i pun iskušenja, nepredvidljivih situacija, pun ovakvih i onakvih ljudi.






     Ali i prožet lijepim trenucima, uživanjima i odmorima.





     Važno je samo znati svoj put, kontrolirano ici njime prema svojemu svjetlu i ne dozvoliti nikome da me sa njega skrene.

[olimp]

     I u tami, mraku, lošoj vidljivosti, vidjeti svoje svjetlo ispred sebe.





     Uci u tunel proci njime znajuci da nije beskonacan, da i on ma koliko dug ...





      ... ima svoj kraj koji je kraci od mojega puta kojim hodim.





     Na putu stjecati prijatelje, pomagati ih i koristiti njihovu pomoc. Nikada nisam i  prijatelje zanemarivao, ostavljao, napuštao. I kada bi nam se putevi razilazili znao sam da ce se kada tada ponovo susresti i da cemo se obradovati našim susretima. Uvijek su se mene mogli pouzdati, a i ja sam se pouzdao u njih ...





     Jer usponom na jedan vrh, savladivanjem jednih prepreka, puno je lakše ako imaš dobre i pouzdane prijatelje. Sa uspjehom ...





     ... dolazi vrijeme uživanja.





      I zato ne dozvoljavam nikome da mi ukine moju širinu iz koje poticem, moje prostranstvo, moju snagu i veselje. Stoga odoh ja svojim putem dalje, a kada nam se putevi opet susretnu radovati cemo se tom susretu ...