Na obali nedaleko od zajednickog šatora, dnevnoga boravka kako bi netko rekao, ležao je mladi jastreb, privetan da ne bi odlutao ili pao u rijeku. Još je kunjao polumokar ispod oka promatrajuci okolinu i ne dajuci nikakvoga znaka da ga ona zanima.
Domacini mi rekoše da su vidjeli da nešta pliva u rijeci otimajuci se njenim talasima. Jedan od njih je odmah uskocio u camac, doplovio do ptica koji samo što se nije udavio, izvadio ga iz rijeke i dovezao na obalu. Tu su ga obrisali, privezali, ostavili mu vode i hrane i pustili ga na miru da prikuplja snagu.
Ali kada su kasnije poceli da pripremaju ribu, dadoše mu iznutrice i pric je oživio.
Poceo je hlapljivo jesti. Strucno je kljunom, uz pomoc kandži trgao najprije iznutrice jednoga soma, a potom i od dva smuda. Naocigled nas se iz nekakve kunjave, nemocne pticice, pretvorio u ponosnog mocnog predatora, straha i trepeta malih životinja u prirodi.
Svi smo bili iznenadeni tom njegovom brzom pretvorbom, ali nas je ona i obradovala. Narocito ponosne domacine zahvaljujuci cijoj humanoj gesti ostade ptica u životu.
Pitali su se i otkuda on u Dunavu. Kao jedini logican odgovor nametala se cinjenica da je to mlado ptice koje je tek pocelo letjeti, pa onako neiskusno u letu, umjesto preko drveca pocelo letjeti preko ravne rijeke. Izgubivši snagu za letenje palo je u vodu, koja ga donese do naših domacina.
Domacini mi objasniše da imaju jednoga prijatelja, izvrsnog poznavaoca prirode i životinjskoga svijeta kojemu ce dati ptica na "usvajanje", dok ne stasa toliko da može sam sigurno krenuti u život i prirodu.
Ovakva gesta ovih mladih ljudi, svjesnih da prirodu treba cuvati i pomagati joj da bude ušcuvana je za pohvalu i cestitku. Nažalost nisam im svima zapamtio imena, ali evo fotografije. Medu nama regatašima, koje su nesebicno ugostili, nalaze se i oni. Vremenom cu saznati i njihova imena, pa kada budem pisao o tome kakvi su domacini bili nama regatašima, znati ce se tko su. A do tada samo zajednicka fotografija...
