Doživljaje i utiske sa ovoga putovanja prvenstveno dugujem njima:
Dejanu (osoba koja stoji u sredini oslonjena o stolicu) - velikom entuzijasti što se tiče plovidbe na vesla po rijekama, majstoru za regate i sve oko njih, velikom drugarčini, prijatelju i čovjeku... i
Peđi (osoba desno od Dejana) - strpljiva, dobra duša koja brzo uči i usvaja nova znanja, tolerantna i nadasve ugodna i prijazna mlada osoba. (Moramo mu naći primjerenu djevojku).
Hvala im za trud, strpljenje i pomoć koju su mi pružili. Našim rastankom u Beogradu započelo je poznanstvo i prijateljstvo koje će se nastaviti ne samo na Dunavu već i na drugim rijekama. Pa zaplovimo:
Na poziv Dejana da se pridružim TID-u učinio sam to bez puno planiranja i premišljanja. Unazad nekoliko godina sam želio pristupiti toj najvećoj međunarodnoj regati, regati među regatama, ali nisam znako kako i kome se javiti.
I eto poziv je stigao, pripreme sam obavio, zatražio i dobio pomoć forumaša - rijekoplovaca i rijekoljubaca, otvorio si "sva vrata" i krenuo. Svojim automobilom došao u Beograd, pretovario plovilo i opremu na Dejanov automobil, te zajedno s njim i Peđom iz Beograda se uputio u Mohač.
Uz put smo malo svratili u Bačku Palanku, zatim u Sombor, kod Bezdana ušli u Hrvatsku pa onda iz Hrvatske u Mađarsku i eto nas popodne u Mohaču. Vrijeme malo kiša pada, pa onda se sakuplja da bi opet padala.
Po dolasku na odredište, bolje rečeno polazište, podigoh šator, Odiseja pripremih za putovanje, a onda, vjerojatno i sami pogađate, sazrelo vrijeme da se osvježim...
Kamp regataša se podizao uz zaštitni zid pored obale Dunava na travnatom terenu. Postepeno je rastio jer su pristizali regataši koji su toga jutra krenuli iz Baje, ali i pristizali oni koji će kao i ja, odavde startati i započeti regatu.
Društvo je bilo raznoliko, različite starosne dobi i sa raznih strana svijeta. Kasnije sam saznao da je iz Mohača startalo učesnika iz 13 zemalja. Postepeno ćete neke i vidjeti kroz ovu priču.
Moje uključivanje u regatu je počelo malo ranije jer su regataši idući dan imali slobodan, a tek se drugoga dana počinjalo sa plovidbom, tako da sam imao vremena na pretek, a obaveze me još nisu kačile. Iskoristio sam sve slobodno vrijeme za obilazak Mohača, no o tome jednom drugom prilikom. Prvo sam bacio oko na Dunav,
a potom se počeo "aklimitizirati" na društvo i zbivanja u kampu.
