Nije se razbacivao novcem, niti skupocjenim materijalima. Gledao je da sve bude funkcionalno i za oko lijepo, ali i skromno po financijskim izdacima. Ta skromnost se ne ističe, naprotiv savršeno se uklapa u prostoru.
Pogonski stroj mu je motor iz automobila (neznam kojega). Vidio sam ga nekoliko puta kako lagano klizi rijekom, a jednom sam se i vozio njime. Užitak skučen na mali prostor, koji se onda pretvara u muku, jer sa brodom tih mogućnosti biti na malom prostoru je kao da si u nekakvom zatvoru.
Vlasnika sam upoznao, bili smo jedno vrijeme dobri, a onda su nam se putevi razišli kada je čuo da imam namjeru kupiti sebi brod za svoje potrebe. Pomislio je valjda da mu mislim preuzeti ideju da iznajmljujem brod. To mi niti nakraj pameti nije bilo, jer ta 2 km za mene su mala udaljenost za kanu, a kamo li za brod. Ako mogu kanuom preći 700 km, kako bih onda brodom dopustio da sam "zatvoren" na 2 km plovidbe. No on to nije shvatio i jednoga dana je prestao sa mnom komunicirati.
U to vrijeme je prešao na drugi dio rijeke gdje ja i inače nisam odlazio i tako se ne viđesmo nekoliko godina. Brod sam mu viđao sa mosta, ali nisam imao potrebu, a i nisu me putevi doveli bliže njemu.
Prije par mjeseci vidjeh da se za većega vodostaja vratio nazad "na staro" mjesto. Kada se povukla voda ostade nasukan na obali. Pomislio sam da ga želi renovirati, pa je to razlog zašto se nasukao. Međutim kada god sam prolazio mostom sa kojek je brod vidljiv nikada nisam vidio nikakve aktivnosti pored broda pa me to zainteresiralo. Šta se dogodi da ga nasuče na obali.
Jer ovako nasukan prava je meka lopovima i onima koji uvijek drugome žele štetu napraviti. Jednoga dana odlučih se da dođem do broda da ga pogledam. I dođoh do njega. Na trupu nisam uočio ništa što bi bilo nužno i hitno popravljati. Dobro izgleda iako se boja počinje ljuštiti sa njega.
Ušao sam preko krme u njega i zastao zgrožen. Vrata provaljena, unutrašnjost devastirana, sjedala rasparana... jad i pustoš. Ni sličica od stare ljepote i šarma. Ovako nemoćan brod je na dohvatu svakoga i zli ga devastiraše. Neznam šta se sa vlasnikom dogodilo da ga ostavi nasukanoga na obali, da ostade bez nadzora. U veoma kratkom vremenu uništiše mu dugi i naporan rad i trud da si napravi nekakav kutak koji bi ga ispunjavao i radovao.
Malom nepažnjom, nekom potrebom ili nevoljom brod ostade na suhom i to onda nije više vaš, već svačiji brod, a onda nestade mjesta gdje ste se ugodno i bezbrižno osjećali. Nestade vašega "raja". A za stvaranje novoga treba vremena, truda, znoja, odricanja i financija. Vodimo o tome računa.
