Tema: Biznis sa vodom

[olimp]

     Teška srca moram si priznati da, ipak, bez vode nema života. Naučnici nas naučiše da je sav život započeo i nastao u vodama praoceana, a onda se počeo širiti i na kopno. Protok milijuna godina i evolucija pri tome učiniše čuda, tako da nastade svijet onakav kakav je danas. Možda se crkva ne bi sa ovime složila, ali to je njen problem. Priča je namjenjena vama na forumu izvan crkvenih prostora.

     Bitka za opstanak ljudske vrste usko je vezana za dostupnost određenoj kiličini vode za piće koja nam je dnevno potrebna. Bez nje bi u kratkom vremenu umrli.

      Činjenica da nam je voda prijeko i nezamjenjivo potrebna za život pomalo se zloupotrebljava, tako da voda postaje predmet trgovine, a predviđaju ubuduće i toliko važna strateška sirovina da će se zbog nje voditi ratovi.

     Ovu priču o pretvaranju vode u biznis počinjem u mjestu Hammamet u Tunisu.

     Iza prekrasnih zgrada podignutim do ulice vodi uski prolaz kroz koji opazismo devu. Pravu pravcatu devu koja nas svojom prisutnošću privuče bliže.





     Obzirom na uskoću prolaza i nekako čudnu stranputicu u odnosu na ulicu kojom smo se kretali sa nelagodom se uputismo prema devi da je iz blizine pogledamo, napravimo koju fotografiju i odemo dalje. Deva nam je impozantno djelovala onako preprečujući cijeli prostor prolaza. međutim kako priđosmo bliže vidjesmo da neposredno prije deve prostor se širi tvoreći mali trg, odnosno prostrano dvorište okrušeno zgradama i zidovima.





     Deva je bila umiljata, ali je imala i košaru preko njuške, vjerojatno da ne bi ugrizla nekoga tko joj dođe na dohvat zubi. Bila je upregnuta i vezana za nekakvu prečku kojoj u prvi trenutak nisam posvetio pažnju. Više sam gledao devu češući je ispod vrata što je ona odobravala ne buneći se.






     Kada sam malo potisnuo radoznalost prema devi razgledah okolinu. Nedaleko deve sjedio je u hladu vlasnik i dosađivao se okrećući drveni štap u ruci. Nije se bunio što smo dirali i fotografirali devu. Čak nije tražio da mu platimo za slikanje, što je kod njih česta pojava da naplaćuju turistima.




 

[olimp]

     Prečka za koju je deva bila vezana je u biti poluga koja rotira i  kojom se vrti mehanizam sa drvenim zupcima








     Kada postoji potreba vlasnik deve potjera devu da hoda u krug. hodajući deva povlači polugu za koju je vezana, a putem zupčanika prenose se i ubrzavaju okretaji na svojevrsni kaiš, odnosno konop o koji su vezane glinene posude koje iz bunara zahvaćaju vodu, podiži je do prostora izvan bunara, a zatim se okreću, istresaju iz sebe vodu koja ograđenim prihvatilištem dalje teče prema posudama koje donesu oni koji vodu trebaju.





     A bunar je široki i ne može se pohvaliti nekom čistoćom i higijenom površine vode. No nitko za to ne haje. Bitno da je ima, da im je blizu i da je trebaju, A vlasnik deve je vjerojatno i vlasnik cijele "pumpe" za vodu. Svoj i devin trud naplaćuje svakome tko dođe po vodu.

     Napravio čovjek svojevrsan biznis oko vode. Vjerojatno davno prije nego su se neki sjetili počeli flaširati vodu i tako flaširanu nam prodavati.




 
     I kako to biva na kraju svake priče, svi sretni i zadovoljni. I oni koju vodu trebaju, a ne mogu do nje i vlasnik cijelog postrojenja i deve koji im vodu vadi iz bunara.

     Samo se pitam kako će kod nas to sa vodom izgledati za nekoliko desetaka godina?