Kako je sve pocelo, verovatno kao i na mnogim drugim mestima: bio sam preglasan sa 3 : 1. Ja sam bio protiva ali cerke i zena ...
Tako je Dzeri dosao kod nas. Napokon se neko radovao kada dodjem kuci, rodjen na isti dan kao i ja pa smo i njegova 2 rodjendana koliko je jadnice imalo smo zajedno proslavili.
U pocetku je sve bilo OK dok nismo primetili da on sa mukom ustaje (imao je oko 7 meseci). Od veterinara do veterinara i nakon snimka dijagnoza Displazija kukova! Pocinju saveti tipa vratite ga, zamenite ga, i sve tako ali ni jedan savet sta da radimo. Vracanje nije dolazilo u obzir, on je postao clan porodice. Nakon mnogih noci na internetu i puno citanja o displaziji poceo sam da mu dajem tablete Glukozamina od Dr. Adlera i on je ponovo prohodao, nekako u to vreme sam saznao za Prof. Jugoslava sa fakulteta i dosao u kontakt sa njim i on je predlozio jednu relativno laku operaciju koju smo uradili u Junu mesecu i posle nje smo ga poveli sa nama u Grcku na 2 nedelje gde je postao pravi morski pas! Plivanje i trcanje po plicaku i duge setnje i nas Dzeri je bio potpuno novi jaki pas. Nakon povratka iz Grcke odlazi u selo sa decom i tamo provodi skoro mesec dana.
Nakon povratka sa sela opet sok za nas, Dzeri samo lezi, ne jede mi brzo sa njim kod veterinara i dijagnoza Lajmska bolest, krvna slika ocaj, vetirinar mu daje 50 : 50 % sanse da prezivi. Opet neprospavane noci ali uspevamo da se izvucemo!
Ove godine pred leto vodimo ga ponovo u selo (njegov letnjikovac) i pocinju problemi sa koznim infekcijama (vlazni ekcemi) celo leto smo se borili sa tim. Nakon povratka iz sela negde krajem septembra u kucu nam dolazi pravi veliki pas, jak, vitak, lep, mazan, blesav. Nakon 3 nedelje od dolaska odjednom promena, sve slabije jede, samo lezi, i ja mu jedan dan napipam povecane zlezde na vratu. Trk kod veterinara, on nam daje terapiju antibiotika, proverava krvnu sliku ona je odlicna, pas sve slabiji. Prolazi 10 dana nista se ne menja sve gore, ponovo kod veterinara koji sada napipava da su mu sve limfne zlezde povecane a i u stumaku mu napipava neki tumor. Na zalost na rendgenskom snimku se vide i neka nejasna mesta na plucima. Dzeri je vec skoro prestao da jede, potpuno se istopio, samo spava i pocinje da sisti dok dise.
U Ponedeljak 11.10. odvodimo ga kod veterinara koji mu 2 puta snima pluca i konstatuje da su pluca zahvacena rakom. Tada nastupa najteza odluka - Uspavljivanje. Sreca da je ovo kompjuter inace videli bi ste matorog coveka koji place kao kisa!!! Zamolili smo veterinara da mu da anesteziju da zaspe i tada smo se orostili sa njim a on mu je dao inekciju kada smo mi izasli a on cvrsto spavao.
Tako je od nas otisao Dzeri koji je imao samo 2 godine. Sve je trajalo samo 3 nedelje i nismo stigli ni da se okrenemo a sve je vec bilo gotovo!!