Osvanuo je taj srecan dan za naseg zmaja Mushu-a, dobio je mesto za privez na "Stenki" i trebalo je iskoristiti danasnji lep dan da se "Zmajoplov" prebaci iz marine DP "Ada Ciganlija" sa samog kraja Cukarickog Rukavca, na novu lokaciju - marinu "Stenka".
Vodostaj nam nikako nije isao na ruku, naime na uscu Topciderske reke nalazi se sprud od fekalija, djubreta, ko zna sve cega, jako je plitko i ne moze se motorom.
Mala, ali odabrana ekipa u sastavu Mushu, Gorance i moja malenkost, krece sa dva "Dunasa", naoruzani veslima, dugackim konopcima ako negde zapnemo:

Vec posle nekoliko stotina metara, nailazimo na prvi plicak, motori moraju da se podignu, pa nastavljamo na vesla, polako opipavajuci dubinu uzasnog crnog mulja, koji izbacuje klobuke i izgleda zaista jezivo.


Bure u mulju oznacava "plovni put":

Probijamo se kroz mulj, stizemo na marinu DP "Ada Ciganlija" i posle nekoliko minuta "Mushu" isplovljava na svoju poslednju plovidbu iz te marine:



Ubrzo stizemo ponovo u plicak i mulj:

Iako sad vec imamo neku ideju kuda je najbolje proci, mala nepaznja i Mushu hvata gomilu djubreta u elisu i ostaje bez pogona. Gorance priskace u pomoc, Mushu je privezan i idemo polako prema "Stenki"

Zauzet slikanjem, i ja prekasno dizem motor i takodje kacim gomilu crnog smrdljivog djubreta. Priliku koristim da napravim jos par slika ove ekoloske tragedije na samo nekoliko kilometara od samog centru grada.
Tragicno. Sta reci a ne zaplakati - jebo ih novi most kad ce da ide preko fekalija i smrada, jebala ih biciklisticka staza koju upravo asfaltiraju kad ce bicikl moci da se vozi samo sa gas-maskom. Velika sramota za Beograd i Srbiju. Tuzno da tuznije ne moze biti.





Nemam rukavice, niti bilo sta cime bi zastitio ruke od mulja, pa tako malo po malo golim rukama oslobadjam elisu, izlazim u "dubinu: spustam motor i stizem tandem veselih drugara Mushu-Gorance koji plovi prema izlazu iz rukavca:


Uskoro stizemo na "Stenku" i Mushu vezuje Zmajoplov na svoje novo mesto:

Na zalost, opet nemamo rukavice, pa ja iz malog camca polako golim rukama skidam djubre sa elise. Smrad je nesnosan - kako se skidaju slojevi, tako se neizdrzljiv smrad raspandutog djubreta, fekalija, stajskog djubriva i ko zna cega jos - lepi se u nos i ulazi u "memoriju".



"Mushu" je sigurno vezan na svom novom mestu, a mi posle kafice i pranja ruku rakijom i raznim sredstvima za dezinfekciju polako krecemo mojim brodom na Savu blizu zimovnika, gde cemo da rostiljamo - Mushu je doneo cevape, kobasice...bilo je i neke slanine, paradajz i kupus salate, hleb od privatnika. Pridruzio nam se i Kum Svaba:

Posao je zavrsen, relativno bezbolno i brzo, i red je da se malo i odmori. Mushu je prezadovoljan, i uziva u svom omiljenm rostiljanju. Malo mi je zadimio ceo brod, ali neka - cevapi su bili odlicni:


Kad se drustvo lepo najelo, napricalo, doslo je vreme da se razilazimo - "ajd'mo kuci, mozda bi Gremlin malo dremnuo". I tako ja "ubih" par sati lepe dremkice, dok sa brod ljuljuskao na talasima, a vetar pirkao kroz kabinu - NEPROCENJIVO.
