Veliki problem u ovim kasnijesenjim izlascima je kratkoća dana. Već u 17 sati je potpuni mrak i što se tiče nekog ribolova, u ovo doba godine je tu negde i kraj pecanja za taj dan. Srećom, bilo je moguće uključiti se malo na internet, pročitati neko slovce u novinama ili knjizi, poraditi ponešto oko pribora i tako to. Ako čoek legne u 8 uveče, to je 12 sati spavanja. Ko to mož da izdrži

Al savladasmo i to nekako

Subotnje jutro osvanulo onako lepo, mada malo maglovito i prohladno. Započeh opet intenzivno pecanje, ali rezultata nije bilo. Nije bilo ni onih pobesnelih bandara. Dok sam shvatao da ništa ne ide, počeše da dolaze i drugi posetioci Malih voda. Nekoliko brzih čamaca tipa sa promrzlim UMČ je projurilo pored nas nizvodno. Varilačari, ili kako moja mala od palube kaže, džigeraši (od džigovati)

U to prolazi i dobro znan i mio na remorker sa Jojom za kormilom. Lepo se ispozdravljasmo i on nastavi put do malo niže od nas.
U neka doba prođe i čamac Policije, koji već jako dugo nisam video nigde pa ni na Malim vodama. Odmah mi je prošlo kroz glavu da se negde desilo nešto ružno čim su oni isplovili subotom ujutro. .
Pošto se na drugom kraju mojih štapova nije događalo ništa bitno, malo smo se provozali šikljom, čisto da vidimo malo taj deo malih voda nizvodno od mesta gde smo bili. Možda bude još neki lep dan pa da znamo gde da dođemo
