Povratak u Višnjicu narednog dana je bio nešto malo drugačiji, jer je sumaglica nad Dunavom i oblačnost donekle umanjila vidljivost i okoliš učinila nekako sivim. Međutim, izuzetno toplo vreme bez daška vetra, učinili su da taj 3. Januar pamtim kao izuzetno prijatan. Tome je doprineo i tih rad motora na leru, tako da je bila gotovo potpuna tišina. Ovaj povratak u Višnjicu me je podsetio na dana kada sam pazario naš čamac i prvi put upravljao njime od Stenke do Višnjičkog Dunavca po jednom veoma hladnom danu jedne veoma snežne zime. A vreme je bilo isto ovakvo, gotovo nestvarno mirno i tiho.