Opet idemo kopnom. Ovaj put preko Smedereva, pa preko mosta prema Kovinu, ali se skrene desno pre ulaska u Kovin (praktično prva "prava" T raskrsnica). Ide se još malo asfaltom, a onda kreće beli tucanik sa kojeg se dižu oblaci prašine, na sreću iza vas (to "na sreću" važi samo ako vi ne idete iza nekoga, što nemojte ni da pokušate). Da ne gnjavim sa "skreneš desno, produžiš pravo...", bitno je da izađete na lokaciju N44
o 44.726 E21
o 06.728. Nas je vodila Nevena iz kutije "Prestigio" GPS navigacije (malo tačno, malo pogrešno, za deo puta nije bilo ni mape). Ipak, stigli smo gde treba držeći se one (beše Cvijićeve?) "kartu čitaj al' seljaka pitaj...". Krenuli smo iz Beograda oko 11:30 i, uz dosta kraćih zaustavljanja, stigli do 13:30. Sigurno je moglo i za mnogo kraće vreme da smo znali put. Verovatno bi bilo lakše i brže preko Pančeva i Kovina, ali tu varijantu ostavljamo za neki drugi put.
Gajski rukavac je interesantan, voda prilično bistra i topla - odlična za kupanje, naročito kad je u hladu preko 35
o. Domaćini nas dočekali Dunasom na plaži Raj

pa prevezli na drugu stranu rukavca, na Aku koja je ovaj put bila vezana za vrbu, gde nas je dočekalo dobro ohlađeno pivo, a Veštica se ovaj put (ponovo vrlo uspešno) oprobala na kiflicama. Bilo je tu i neko dobro ovčije kiselo mleko i još po nešto.

Inače, osim tog kupanja koje je bilo odlično, bilo je i malo akcije. Kad imate komad vodootpornog špera, 10-ak metara kanapa, i dobar alat (bušilica sa burgijom 12 - da probušite 4 rupe, brusilica - da oborite ivice), 220V (koje obezbedi invertor i u nedođiji), začas se napravi lepa ljuljaška za decu. Ah, da zaboravio sam - potreban vam je i nosač ljuljaške. Najbolje je da nabavite brod od 13m sa jarbolom i bumom, i problem je rešen (oproban recept)...
Elem, prvo se pojavio beta tester projekta,

a zatim i zadovoljni korisnik...
