Jesam Ripče. Kriv sam.
Ovo je prošlogodišnje putovanje, ali za ovu godinu nemam opravdanje. Pokušaću malo samo da se pravdam

Na nizvodnom putu, od Gospođinog vira nas je baš tukao vetar u pramac i kiša je lila kao iz kabla. Stvarno smo samo razmišljali da što pre oborimo sidra u Porečkoj reci i malo odmorimo od talasa. Rekli smo, u povratku ćemo da procunjamo tuda i da te nađemo. E, to u povratku je uvek problem, pošto kao svaki dan odlažemo za sutra polazak, pa, za sutra... pa onda dođemo u situaciju da moramo jurcati uzvodno, kad saberemo kad treba da se vratimo kući.
Čak smo proletos, kada smo išli kolima, pitali neke tvoje kolege da nam objasne gde možemo da te pronađemo. Znali su za tebe, ali nažalost nisu umeli tačno da nam kažu gde da skrenemo sa puta.
